Kelijev kriterijum je formula koja ulog vezuje za prednost igrača: što procenjena verovatnoća više nadmašuje onu iz kvote, ulog je veći, a bez prednosti ulog ne postoji. Na papiru daje najbrži rast bankrolla, u praksi zavisi od procene koju igrač ne može tačno da zna. Precenjena prednost znači prevelike uloge i nagle padove. Zato se u klađenju koristi deo Kelijevog uloga, obično četvrtina ili polovina, a mnogi igrači ostaju pri fiksnom procentu.
Pravila za bankroll su jednostavna, a teško se poštuju. Ulog po tiketu obično je od jedan do pet odsto bankrolla, zavisno od toga koliko je igrač siguran u procenu i koliko je kvota visoka. Veći ulog na višu kvotu nije hrabrost, već brži put do praznog računa. Niz poraza nije razlog za veći ulog radi povraćaja, a niz dobitaka ne dozvoljava prelazak zadatog procenta. Pravila se beleže pre prvog tiketa, dok rezultati još ne utiču na odluku.
Martingale strategija traži dupli ulog posle svakog poraza, kako bi prvi dobitak vratio sve izgubljeno i doneo zaradu od početnog uloga. Problem je u nizu poraza: posle sedam uzastopnih promašaja ulog je sto dvadeset osam puta veći od početnog, a kladionica ima najveći dozvoljeni ulog. Na kvotama oko dva takav niz tokom sezone nije redak. Marža ostaje ista; martingale samo menja mnogo sitnih dobitaka za redak, ali potpun gubitak bankrolla.